( Ne) savršena.

U nekome xx portalu program je  napravio savršenu ženu. Od jedne glumice uzeli oči koje su na njoj najljepše, drugoj savršene noge, trećoj kosu….i dobili prototip savršene žene. Ok, priznati se mora da je svaki dio nje savršen, ali ona u konačnici nije najljepša žena. Ima ljepših, prirodnijih, ženstvenijih. Kako je to moguće? Možda zato što su ukusi različiti,  zasigurno jesu. Možda zato što je savršena žena ustvari bezlična,  bez osobnosti i nečeg posebnog što bi je istaknulo. Tko će ga znati.? Ta tema je mnogo puta bila predmet rasprave.

No, sa stajališta jedne obične, nesavršene žene mogla bih ponešto reći.

U godinama kada sam izgledala fizički najbolje, psihički sam bila najgore. U dvadesetima, ranim tridesetima goriš od želje za pažnjom, potvrdom kako si lijepa, mršava. Hrana za ego je poneki zadivljeni pogled. Ipak, to je i razdoblje najveće torture tijela, dijeta, vježbanja, nezadovoljstva sa sobom.

A onda dođu godine kada se tijelo mijenja, fizički izgled je neprijatelj u ogledalu. Ako izuzmemo napadaje gladi, napadaje živčanih slomova, shvatiš da sve bolje posloženo u tvojoj glavi nego kada si bila mlađa.

Ali, ipak sumnje su tu. Ako sama sebi  zabranim internet i gledanje savršenih lica, bez ijedne bore, ali i bez ijednog smiješka kako ću znati koje su kreme najbolje za kožu od 50+, koje su najbolje anticelulitne kreme, gdje je najpovoljnija maderoterapija.

Koji steznik da kupim da bi u haljini u kojoj idem na jednu svadbu izgledala kao da nemam trbuha?

Isti taj internet mi tada ponudi kako bih mogla izgledati ako kupim proizvod sa reklame ? Daju mi izazov, većinu slučajeva ignoriram.

No, moram priznati sujeta ponekad zatraži hranu.

Nude mi savršenstvo kao komparaciju. I tada skužiš da te netko poslikao slučajno, ugledaš sebe na toj slici. Pitaš se tko je ta naborana žena sa deset kilograma viška?

Zašto bih ja željela izgledati kao ljepotice savršenog lica?

Ponekad se u meni javi potreba da napravim cijeli disertaciju na tu temu. Pa kud od sad da ja krenem? I da hoću ne da mi se .

Zašto smo mi žene tako maćehinske prema sebi? Što fali ženi sa tankom kosom, ženi sa osamdeset kila, ženi sa celulitom na nogama , ponekom izdajničkom dlakom na licu? Za to nema oprosta! Kako bi takva izašla među ljude?

Kad idemo na more, mjeseci vježbanja prije zato jer kako ćemo u badiću izgledati, pa depilacija, pedikura, masaža, bojanje kose.

Muškarco nemaju takve brige, stave kupaće gaće i već su u moru.

Jedna dan mi dolazi haljina koju sam naručila za svadbu na koju ubrzo idem. Uslikala se sa svih kutova, čak sam i bila recimo zadovoljna. Tada sam sliku svojoj prijateljici koju sam pitala pitanje svih pitanje  “Jesam li debela”?

Čim sam shvatila što sam pitala, sinulo mi je..

“pa što i da jesam?”

Moja glava, moje tijelo, moje misli, moja osobnost, sve to sam ja. Da je drugačije, ne bih to bila ja.

Sebi nesavršena! Sebe prihvatila! Sebi oprostitla.

Sebe počastila velikim sladoledom!


Discover more from PIŠEM DA DIŠEM

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Odgovori

Discover more from PIŠEM DA DIŠEM

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading