Uzela bih svu bol majki koje sada sjede uz bolesničke krevete. Sav strah koji im je ušao u svaki dio tijela. Uzela bih sve što jednom djetetu zadaje bol. Uzela bih svo nedostajanje i prazninu bespovratnog puta. Kada bih mogla obrisala bih sve dječje suze. Kada bih mogla ne bi tražila razloge zašto baš on, zašto baš ona? Kako godine odmiču srela sam mnoge majke koje se boje, koje ne znaju kako dalje same .
Kada bih imala samo jednu želju, onda bi to bila, neka djeca ne pate. Sve drugo bih nekako prevalila preko ramena.
Nikada ni u jednom trenutku ne bih požalila. Kakva bi to sreća bila…
Bliske su mi neke drage majke koje u svom srcu nose najveće rane. One koje ne cijele, koje ti razdiru dušu, upravljaju tijelom, bez mogućnosti da mogu slobodno disati. Ništa što bih ja mogla napraviti, ništa što bi netko drugi mogao napraviti, ne bih njima vratilo mir. Isto tako te majke su meni najveći primjer i uzor kako mama živi usprkos boli, kako svu snagu koju imaju nose sa svojom djecom. I onda kada se naljutim na svoju djecu, podsvjesno znam da je to normalno, u meni je strah. Strah u kojem bujna mašta ponekad preuzme svu kontrolu. I taj osjećaj da bi netko ili nešto meni moglo njih uzeti je prebolan. I zato moje divne majke koje su MAME, bilo da njihova djeca nisu fizički blizu ili su tu, ali opstaju sa velikim borbama moje srce pripada vama. Onoj kojoj su srce dva puta uzeli i nikada vratili. Onoj sa kojom sam se smijala veselila i svađala, sada gleda u nebo. Onoj kojoj nikada neću moći reći koliko me boljelo kada je i nju boljelo. Onoj koja ima snagu da ruši sve planine, sva ograničenja samo da bih svoje dijete učinila sretnim. One su moji heroji, heroji svoje djece. Kada bih mogla sve sa vama bi nosila, svu tugu i strah. Svu vjeru u vas imam.
.
Odgovori