Zamislite da ovo niste vi, da ovo nije vaš život. Da gledate sa strane kako netko obuva vaše cipele, da radi ono što bi vi radili. Hoda vašom ulicom, gleda vašim očima. Zamislite da vašim rukama netko drugi grli vašu obitelj. Što bi mogli učiniti? Ili barem pokušali učiniti. Kada bi znali da bi uspjeli u nečem takvome da li bi imali hrabrosti? Ili bi zatvorili oči i sanjali o svojim borbama? U snovima u kojima je sve dozvoljeno, u kojima se isprepletu sve želje i strahovi. Svo šarenilo podsvijesti i mogućnost da upravljate onim što će se desiti. Možda bi to bila prevelika moć. Jer bilo bi previše želja, kaos od htijenja i ljudske slabosti. Kome bi se mogli provjeriti? Tko bi vas mogao dostojno zamijeniti?
U svima nama se ponekad javi ta želja da smo barem netko drugi. Da nam je kosa druge boje, da smo viši za 5 centimetara, da imamo manje bora na licu?
Ljudi se nesvjesno uspoređuju sa onim pojmom koji je za njih ljepši. Nikad sa onima što je manje lijepo ili manje savršeno.
Ponekad je baš to manje savršeno, najljepše nekome drugome.
Ponekad taj ideal ljepote savršenih proporcija, duge kose, visokih jagodica, nije svima ideal. Ponekad je nekome taj ideal ljepote u toplim očima i zdravom osmijehu.
Zamislite da ste nečiji ideal, što bi mu rekli? Da li bi mu vjerovali ili bi vas bilo potrebno uvjeravati?
Sad se pogledajte u ogledalo i recite “Hvala” osobi čiji ste ideal, osobi koja obuva vaše cipele, gleda svijet vašim očima i grli rukama svoju obitelj. Zagrlite tu osobu i nasmiješite joj se, ona najviše brine o vama i najviše vas nasmijava. Najviše vam sudi i oprašta. Zamislite da je sretna, tko bi joj to mogao zabraniti?
I vjerujte joj, nije malo prošla, poznaje vas kao nitko drugi.
Jednako tako vas voli.
Odgovori