Ni sama ne znam da li bih pisala o ovoj temi. Već sam nekoliko puta počela pisati, pa brisati. Bilo je dana kada mi je ovo bilo izuzetno bolno, no ni sama ne znam zašto mi je tako važno reći kako nisam imala lagani put. Mnogi se i dan danas čude kako imamo razliku skoro dvanaest godina između dvojice sinova. Nakon što smo dobili prvog sina, željeli smo ubrzo i drugo dijete. Desilo se nakon godinu dana, točno se sjećam prvog posjeta liječniku. Rekao mi je na ultrazvuku da vidi dvije bebe. U tom trenutku, doslovno se radilo o sekundama kroz glavu mi je prošlo pa kako ću ja sa jednogodišnjim djetetom i dvije male bebe. Panika, strah, tuga. Poželjela sam da nisam trudna!Tu misao si nikada neću moći do kraja oprostiti. Jer već u slijedećim minutama srušio se sav svijet, srčeka nisu kucala. Na tren je i moje stalo. Dugo mi je bilo potrebno prihvatiti da se jednostavno tako desilo. Nekoliko godina sam živjela od mjeseca do mjeseca, nadajući se i čekajući. Svaki put razočaranje, sve pretrage, nalazi, sve je bilo dobro. 2011. godine sam se ponadala, opet sam čekala bebu, no i tada moje srce je stalo kada i njezino. Tada mi je trebalo više vremena da se saberem. Mnogi su mi, znam iz samo dobrih namjera govorili budite sretni, imate jedno zdravo dijete. I bili smo, zahvalni Bogu što mnogi koji također zaslužuju tu sreću nisu je dobili kao mi. Ali, nikada si nisam mogla objasniti tu nadu, tu vjeru. Svi su govorili opusti se, nemoj misliti….Kako reći svojoj podsvijesti nemoj željeti? I stvarno, desio se trenutak kada sam se pomirila sa činjenicom da više nema presvlačenja pelena, nespavanja, mirisa bebe. No, Bog je imao plan. Na dan kada sam saznala da sam opet trudna napravila sam tri testa. Svi su bili pozitivni. Nisam se usudila veseliti, kroz cijelu trudnoću sam se bojala. Kada sam završila u bolnici u sedmom mjesecu trudnoće radi krvarenja sve u meni je vikalo…Ne! No, moj hrabri princ je izdržao. Rodio se kao savršena beba. Tih nekoliko dana u bolnici bili smo sami u sobi, povezali se kao da smo dva posljednja bića na svijetu i sve ovisi o našoj ljubavi. Skoro dvanaest godina čekanja, traženja, iščekivanja, nadanja satkalo se u to malo biće. Teške su bile te godine. Sada kada gledam unatrag sve je vodilo do njega, čekao me strpljivo.
O njegovom odrastanju i životu s njim….nastavak slijedi
Odgovori